Читать книгу Depresija - Juan Moisés De La Serna - Страница 10

Većina nas je imala loše poteškoće u nekom trenutku svog života, fazu u kojoj nemamo volje raditi ništa, osjećamo se apatično i potišteno, na bilo koji problem koji nam nadolazi ne “dižemo glavu”, ali s vremenom sve se to rješava i oporavljamo naše unutrašnje stanje. Međutim, ako smatrate da se ovo stanje održava godinama, možda patite od poremećaja koji se naziva distimija.

Distimija je vrsta poremećaja stanja duha, gdje osoba doživljava kronične depresivne simptome, a traju više od godinu dana u slučaju djece i adolescenata a dvije godine kod odraslih. Smatra se da je rana pojava ako se dogodi prije dobi od 21. godine a kasnija pojava je ako se javi nakon te dobi.

To je poremećaj s blagim ili umjerenim simptomima i nema dovoljno intenziteta da bi se mogao smatrati depresivnom epizodom, što je suštinski zahtjev za dijagnosticiranje teškog depresivnog poremećaja.

Prema studiji ESEMeD – Španjolska koju zajednički provodi Odjel za istraživanje i razvoj Sant Joan de Déu-Serveis za mentalno zdravlje, Sant Boi de Llobregat, i Istraživačka jedinica za zdravstvene usluge. Općinski institut za medicinska istraživanja. U Barceloni (Španjolska) čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu „Klinička medicina“ [5], distimija je treća najčešća vrsta mentalnog poremećaja u španjolskom stanovništvu, koja pogađa gotovo 1,5% građana svake godine. Za razliku od drugih psiholoških poremećaja, postoje značajne razlike u raspodjeli stanovništva prema spolu od distimije, koja pogađa pet puta više žena nego muškaraca.

Uzroci distimije još nisu dovoljno razjašnjeni, što se pripisuje promjeni određene vrste neurotransmitera zvanog serotonin koji je odgovoran za upravljanje emocijama i vrijednosnim prosudbama; kao i kontinuirane stresne situacije i faktori osobnosti mogu biti u njihovom nastanku.

Između najčešćih pritužbi koje osobu dovedu do liječničkog pregleda među kojima možemo pronaći sljedeće znakove distimije:

- depresivno ili razdražljivo raspoloženje (u slučaju djece i adolescenata).

- Gubitak interesa za stvari koje su nekada bile ugodne.

- Osjećaj krivnje, umanjivanje samog sebe.

- Percepcija sebe kao „tužnog” ili „obeshrabrenog”.

- Postojanje izrečenog stanja kroz dugo vrijeme.

Uz sve gore navedeno, dijagnoza se također mora istražiti uz prisutnost sljedećih simptoma distimije:

- Poremećaji apetita (mogu se pojaviti u višku ili manjku).

- Manjak energije i umor.

- Niska razina samopoštovanja.

- Poteškoće u koncentriranju i donošenju odluka.

- Poremećaji spavanja (mogu se pojaviti u višku ili manjku).

- Kronični i trajni simptomi, blaži od simptoma depresije.

Kao što se može zaključiti, distimija je tiha bolest, s blagom simptomatologijom koja može proći neopaženo, te je u mnogim slučajevima teško utvrditi njezin početak; osim toga, prije nego što se uspostavi dijagnoza distimije, moraju se isključiti drugi uzroci koji mogu biti iza njih, poput fizičkih problema (poput hipotireoze) ili medicinskog podrijetla (konzumirajući neku vrstu lijekova koji izazivaju ovo stanje).

Isto tako, mora se obratiti posebna pažnja u razlikovanju od ostalih poremećaja sa sličnim simptomima, kao što su ponavljajući kratki depresivni poremećaji ili depresivni poremećaji osobnosti:

U prvom su tijekom života prisutni višestruki depresivni poremećaji, ali oni su epizodni i izolirani te pokazuju ozbiljniju simptomatologiju.

S obzirom na depresivni poremećaj osobnosti, ovo je trajno obilježje osobe, tada se može dijagnosticirati distimija ako je do nje došlo kasnije.

Unatoč navedenom, treba napomenuti da se distimija obično javlja zajedno s drugim fizičkim i psihičkim poremećajima.

Među prvima bi bila kronična bol, fibromialgija i sindrom iritabilnog crijeva; među duševnim bolestima ona se obično pojavljuje zajedno s velikom depresijom u 40% slučajeva, a zatim se naziva dvostruka depresija; ali može ga pratiti i anksiozni poremećaji, posebno poremećaj napada panike.

Jednom kada se postavi pravovremena dijagnoza, mora se odabrati tretman usmjeren tako da se osoba oporavi u stanje „normalnog“ raspoloženja, baš kao što je bila prije nego što je patila od distimije.

Među korištenim psihološkim terapijama su:

- Kognitivne psihoterapije, usmjerene na pružanje potrebnih alata za suočavanje sa dnevnim potrebama, kao i za borbu protiv negativnih misli o sebi, svijetu oko sebe ili budućnosti (stupovi depresivnog mišljenja).

- Bihevioralne psihoterapije, usmjerene na povećanje aktivnosti bolesnika, pruža vam zadovoljavajuća iskustva, povećavajući na taj način vaše samopoštovanje i osjećaj neovisnosti; također radeći s tehnikama opuštanja za kontrolu stresa.

- Psihoanaliza, kao metoda samootkrivanja, koja prema ovoj struji istražuje traume odgovorne za simptome distimije, čije su porijeklo odnosi uspostavljeni u ranim fazama života.

Pored navedenog, ove psihoterapije obično su popraćene farmakološkom intervencijom, pod medicinskim nadzorom, gdje su propisani antidepresivi, koji će ih u slučaju nekih pacijenata morati uzimati cijeli život.

Među postupcima koji se mogu poduzeti da bi se preventivno djelovalo u odnosu na distimiju možemo izdvojiti:

- Izvodite neku vrstu umjerenih sportskih aktivnosti svakodnevno, čak i ako samo šetate, po mogućnosti na otvorenom.

- Napravite odgovarajuću prehranu na način u kojem se izbjegava prekomjerna ili produljena dijeta.

- Svakodnevno održavajte umjerenu razinu aktivnosti (rada / učenja), izbjegavajući stresne situacije u kojima se osoba može osjećati korisnim u onome što radi.

- Njegovati društvene odnose, bilo da su to obitelj ili prijateljstvo, učvršćivanje trajnih i kvalitetnih emocionalnih odnosa.

- Spavati oko osam sati dnevno, vrijeme koje se može razlikovati ovisno o dobi, uzimajući u obzir da mora biti dovoljno za oporavak i da je osoba u mogućnosti pravilno funkcionirati sljedeći dan.