Читать книгу Ona koja otvara puteve. Dio 2 - Merjem Jolač - Страница 4

Najvažnija stvar kod žene je njeno stanje.

Možete kuhati ukusno, biti pametni i oblačiti se s ukusom, ali ako ona ne zna kako stvoriti stanje resursa unutra, nikada neće postati prava žena. To znači da u svoj život neće moći privući sve ono što toliko želi, izvrsne veze, blagostanje, sretnu porodicu.

Stanje resursa kreira se tako što se prije svega brinete o sebi. Ovo je stanje punoće, stanje ljubavi prema svijetu koje se prelijeva. Ovo je najskladnije stanje, kad se sve dogodi samo od sebe, jednostavno moraš sanjati.

Kad učinit e što možete, ostalo se poreda. Kao magijom, ali unutra je blaženstvo i potpuno povjerenje. Stanje resursa vam omogućava da doživite osjećaj sreće, bez obzira na vanjske događaje, omogućava vam uživanje u svakom trenutku života i biti u toku. Kad smo povezani s dušom, volimo sebe i čitav svijet. Nismo vezani za određenu usku igračku ulogu i na potpuno drugačiji način prihvaćamo ljude oko sebe, događaje i reagiramo na njih. Komunikacija s prirodom pomaže doći do ovog stanja. Priroda je ta koja omogućava pristup energiji koja toliko nedostaje gradovima. Jednostavna šetnja šumom, uz obalu rezervoara, smiruje nemirni um. A onda postoji prirodna želja da se ovo stanje podijeli sa cijelim svijetom. To se odmah odražava izvana: iznenada vam otvore vrata, popuste i zauzvrat se nasmiješe. Počinjete dijeliti višak ljubavi ne očekujući ništa zauzvrat i započinjete tok koji odražava ovo stanje vani. I počinju se događati divne stvari: problemi se rješavaju sami, okolnosti se razvijaju na najpovoljniji način, u vašem se životu pojavljuju ljudi koji su po frekvenciji bliski vašem stanju, privlači vam se osoba bliska vama. Dijelite iz unutarnjeg obilja ljubav, mir, dobrotu, svjetlost, jer ste preplavljeni njome. A kao odgovor dolazi još više, mnogo puta više. I opet ste u toku, ali mnogo jači. Održavanje stanja resursa, s jedne strane, vrlo je jednostavno, ali s druge strane vrlo je teško. Jednostavno zato što treba vrlo malo vremena i vrlo osnovnih koraka. A to je teško, jer je sila navike velika u nama i u našem tijelu. Ako smo navikli na mržnju, ljutnju, nezadovoljstvo, naše tijelo proizvodi određene hormone koji su mu već poznati. Ako se osjećamo zahvalni i sretni, to su već drugi hormoni na koje se naše tijelo i na koje se još trebamo naviknuti. Ali niko, osim vas, neće napraviti ovaj izbor, da pokaže pažnju, nežnost i ljubav prema sebi, čime se ujedinjuje sa svojom dušom, jer samo ljubav omogućava našoj duši da se približi. Čovjek je vrlo teško voljeti sebe bez presude i to odmah, pa postoji i drugi način: voljeti svoje tijelo i za početak se samo pobrinuti za njega. Ako volite posudu koju vam je Bog dao, vaša duša može biti smještena u njoj. Svaka duša ovo čeka, da bi onda mirnim blistavim pogledom iz očiju pogledala sve oko sebe, stvarajući tako potpuno drugačiji život. Praksa njege tijela vrlo je jednostavna i izuzetno učinkovita ako se radi redovito i s potpunim uranjanjem. U bilo kojoj situaciji, bez obzira na teške okolnosti, minimalna briga da osjetite svoje srce, da prepoznate pravo ćelija svog tijela na pažnju, ljubav i brigu, omogućava vam da povisite vibracije našeg tijela. Štoviše, što su strašniji događaji u našem životu, brže se moramo brinuti o sebi. Potrebno je apstrahirati se od neharmoničnih stanja, tada se ta stanja neće razvijati, uvlačeći vas u negativ, lišavajući vas resursa. Moramo sagledati situaciju izvana, shvaćajući da svaka duša igra ulogu, a nisu se svi probudili da to razumiju. Na primjer, ako vas netko pokušava uvrijediti, imate izbor hoćete li se uvrijediti ili ne. Moramo sagledati situaciju izvana.

Na primjer, majka me sada pokušava uvrijediti, igrajući ulogu nitkova, ali ja ne želim ulaziti u stanje ogorčenosti, želim uštedjeti resurs i ne pokušavam pobjeći od razgovora, ne pokušavam dokazati da je sve u redu i da ona griješi. Pustite mamu da progovori, kaže nešto poput: “Ako sam te uvrijedila, onda mi je žao, to mi nije bio cilj” i samo je zagrli. I sva će se vrućina topiti pred našim očima, možete je vidjeti kao uvrijeđeno dijete koje samo zna izraziti svoj bol nanoseći bol drugima. Nikad nije kasno naučiti kako drugačije reagirati na prepreke i sukobe. Vodite računa o vitalnom resursu i naučite ga održavati u dobrom stanju. Puno je lakše pronaći najbolji izlaz iz negativne situacije ako se osjećate odmorno, smireno i zadovoljno. Društvo nas nadahnjuje da život zahtijeva beskrajno puno napora. Stalno živimo pod stresom. I tek nas neka vrsta šoka natjera na razmišljanje je li neizbježno neprestano nekamo žuriti, nedovoljno se naspavati, provesti glavni dio svog života u skučenim prostorima, prisiljavajući se da radimo ono što je opterećujuće i ne nalazimo vremena za ono što nas zanima. I kao rezultat svega toga, izbacite iritaciju i umor na najbliže ljude. Čovječanstvo je nakupilo puno zabluda, mnogi još uvijek misle da žrtvujući sebe pomažemo voljenima da postanu sretni. Razmislite kako osoba nezadovoljna svojim životom može usrećiti nekoga drugog. Ako ni sam ne zna šta je sreća. Prije svega, trebate naučiti kako pravilno prepoznati svoje istinske mentalne i fizičke potrebe i moći ih zadovoljiti. To će vam omogućiti da steknete ne samo emocionalnu ravnotežu, već i fizičku izdržljivost. Svi smo različiti i trebaju nam različite aktivnosti i rekreacija da bi bili korisni. Naučite trošiti snagu na drugačiji način, živite u harmoniji sa sobom, živite u stanju protoka. Ovo je stanje osnova sretnog života svake osobe, jer nas tada vodi naša duša, a naš zadatak nije da se u to miješamo, već da uživamo u svakom trenutku našeg zemaljskog života.

………………………………………………………………………………………

29. oktobar – Dan Republike Turske. Dan prije tvog rođendana… svake godine…

Ali uvijek si mi govorio da nikada ne slaviš ni rođendane ni Nove godine, već samo praznik i ovaj dan…

29. oktobra…

Ali zašto ne i 30., na dan kada si rođen?! Oduvijek sam se opirao takvom stanju stvari!

Kasnije, nakon hadža, razumila sam cjelokupno značenje i značenje tvojih riječi koje mi nekoliko godina ranije nisu došle u srce…

Turčin po krvi, iako si rođen u Njemačkoj, zasićen si patriotizmom prema svojoj domovini. Zbog svega što si joj zahvalan, tvojoj rodnoj Zemlji, ona ti uvijek štiti i hrani svojom snagom. Zaljubljen si u nju, u Tursku. Njen duh je duh njenih velikih ljudi.

Turci… posebna nacija.

Moje životno putovanje u Tursku odvelo me do Sredozemnog mora, gdje sam poput princeze iz čudesne bajke uvijek okružena brigom, toplinom i ljubavlju onih koji nikada neće dopustiti da budete tužni, uvijek ću pomagati i pitati o svim tvojom brigama i tegobama…

Turci su gostoljubiv narod sa svojim nacionalnim karakteristikama i karakterističnim ponašanjem, uglavnom muslimani.

Od svojih prvih koraka do turskog tla nakon hladnog Londona, nisam se osjećala kao gost, već kao majčin dom, pa su me pažljivi i gostoljubivi prolaznici, čak i na ulici, ubacili u autobus kad nisam shvatila kako nekamo idem doći tamo i uopće nije govorila turski.

Danas već pet godina živim u Turskoj.

I zahvalana sam svima koji su se ovdje sreli na mom putu.

Do danas sam posjetila 26 zemalja, od kojih sam šest živila i radila.

Ali Turska je postala moja zadnja stanica, a to je zato što sam ovdje uvijek toplo, toplo svojoj duši i srcu…