Читать книгу Ona koja otvara puteve. Dio 2 - Merjem Jolač - Страница 7

Dugo vremena nakon priče s mojim lažnim Blizanskim plamenom, mislila sam da nikada više neću moći upoznati i voljeti svim srcem i slijediti Čovjeka kojeg mi je sudbina poklonila, nakon mog Blizanačkog plamena. Jednostavno sam odbila vjerovati da je to moguće. Tačnije, potpuno sam napustila te misli i nastavila živjeti kao da sam rođena da budem jedino utjelovljenje ženstvenosti, ljepote i čednosti. Sulejman je ostavio neizbrisiv trag u mom životu. Ali iz nekog razloga nisam htila da se sastanem s njim nakon hadža. I provela dugo sam u mislima. Nije napustio svoje pokušaje ponovnog ujedinjenja. Iz predostrožnosti sam blokirala oba njegova broja i blokirala njegovo ime iz kontakata da bih uzela presudan tajm-aut.

Nakon hadža u avgustu 2019. godine, vratila sam se u Tursku iz Saudijske Arabije, a u mom srcu se nastanio novi osjećaj, osjećaj radosti i dječje sreće. Ovo je stanje čiste svesti. I došao je do ovih vibracija, tačne fizičke kopije Sulejmana, težine, visine, tjelesne građe, crvenih brkova i brade. To je uglavnom bilo zbog bosanske nacionalnosti, ali Bosanci su svi različiti. Tajna će mi biti otkrivena kasnije. Visok, atletski, karizmatičan Bosanac, prelijepe brade i osmijeha u crvenim brkovima, ljubaznih očiju koje su odgovarale na sva moja pitanja, nestalo ih je tačno kad sam ga vidila. Takva gorostasna fizička snaga i duhovna snaga muslimana, nevjerovatno čista vjera i otvorena čista svijest, Čovjek pun mudrosti i potpunog prihvatanja Božanskog plana.

“Ne ide tako”, pomislila sam. Danima i noćima razgovarali smo o letu, danju me tražio. Moje se vrijeme pretvorilo u neku vrstu plesa para koji se nikada ne rastaje, kao da ništa drugo ne postoji u blizini. Zaljubila sam se kao djevojka, na prvi pogled, ne, od prvog zvuka njegove vibracije… Pa i u Meki sam ga prepoznala… Podijelio je sa mnom svoje fotografije s hadža sa Kabe i odmah pitao:

“Hoćeš li da mi budeš žena, dušice?”

“Moram te vidjeti prije nego što uspijem odgovoriti”, zbunjeno sam pogledala oko sebe. Imala sam osjećaj da me neko promatra. Guska mi je klizila niz kičmu.

“Gdje i kada želiš da se vidimo, dušo moja draga?” pitao je Bosanac. Poslala sam mu svoju lokaciju u chatu. Prošlo je pet minuta.

“U redu, uzeo sam kartu, u četvrtak navečer letjet ću, a u petak ćemo ići s tobom na molitvu. Vjerujem da ću imati priliku idi na džumu s tobom. Pošalji mi jedan poljubac, dušo moja draga”.

“U petak imam školske sate prije ručka”, odgovorila sam.

“Pošalji mi mjesto škole, doći ću po tebe nakon škole”.

“U redu, časovi se završavaju u 12:00. Odvest ćeš me, vidjet ćemo ti i želim da ti pogledam u oči, a onda odlučiš gdje ćeš me odvesti, u džamiju na molitvu ili na mjesec. Vožnja do škole traje 20 minuta, tako da ćemo imati vremena za molitvu u Balibey džamiji. Želim ti pokazati ovu staru džamiju u Antaliji iz 15. vijeka. Da li si ikada bio tamo?”

Nasmijao se. “Ne. Ali mislim da postoji još mnogo drevnih džamija širom svijeta koje čekaju tebe i mene, dušo moja. Želim da zaista postaneš moja duša, draga moja”.

Smijala sam se. Toplina se širila u mom srcu, tako nevjerovatno božansko stanje čiste svjetlosti ljubavi i prihvaćanja, snage i mudrosti…

“Imam jedan zahtjev za tebe, Davud.”

“Ma naravno. Reci mi šta želiš i plivat ću dnom okeana da to ispunim”.

“Utorak je moj veliki dan, ujutro ti molim da pročitaš svoju najjaču molitvu u svojoj džamiji u Kiseljaku za svog bosanskog brata. Nadam se da će mu pomoći.”

“U redu. Nesto se desilo?”

“Na današnji dan imam suđenje s ocem svog djeteta, nadam se da će sudija donijeti konačnu odluku u našem slučaju, on je optuženi. Sad pijem kafu s generalnim tužiocem Antalije, on piše molbu sudiji, on je dobro poznaje, nekada su zajedno radili u odjelu za borbu protiv terorizma”.

Nasmijao se. “Ne prestaješ me oduševljavati, Marija. Imaš vrlo snažno i ljubazno srce koje sve oprašta, od Boga…”

“Nemaš pojma koliko je teško, Davud. Ali zaista vjerujem da će u utorak sav ovaj pakao završiti i nikada se više neću pojaviti u sudnici, ni moj advokat, čak ni da pijem tursku kafu s generalnim tužiocem”.